Da li vam je ikad neko rekao sljedeće rečenice, pogotovo u situacijama kada se vaš svijet raspadao u vašoj glavi i grudima: “Moraš biti jaka/a!” ili “Ne smiješ pokazati emocije u ovom trenutku!”. Zašto ne smijete? Zašto morate biti jaki? Zašto je pokazati kako prijatne tako i neprijatne emocije nešto pogrešno? Da li je to zaista znak slabosti? Da li to znači da niste normalni?
Postoji razlika između emocionalne preosjetljivosti (potencijalni medicinski problem sa štitnom žlijezdom ili neki drugi (organski) problem) i pomažuće zdrave emocionalne ekspresivnosti kako prijatnih tako i neprijatnih emocija.
Normalno znači norma, odnosno većina. Ako je većina ljudi emocionalno zatvoreno, ili možda bolje rečeno “emocionalno začepljeni” ili “emocionalno nepismeni”, ne znači nužno da je to ispravno, zdravo ili pomažuće. Možda ste u manjini, ali to ne znači nužno da radite nešto pogrešno, naprotiv.
Jedno od čestih uvjerenja sa kojim ljudi stvaraju često dodatnu patnju jeste: “Moram imati kontrolu nad svojim emocijama i ponašanjem, i zato što nemam to je užasno i nepodnošljivo, i to znači da sam slaba osoba”. Bilo bi lijepo i poželjno da imamo uvijek i stalno kontrolu nad našim emocijama i ponašanjem, ali ne moramo i ne možemo imati. I to što nemamo je neprijatno i neugodno, ali nije niti užasno niti nepodnošljivo. I svakako ne govori da smo niti slaba niti snažna osoba. Reci sebi: “Ja sam ljudsko biće koje ima pravo i može osjećati cijeli spektar emocija.” Što više budemo zahtijevali kontrolu, manje su šanse da ćemo zaista imati kontrolu. Manje su šanse da ćemo osjetiti emocije kada dođu na pravi način. I veće su šanse da ćemo pretjerano reagirati u pogrešno vrijeme i duže vremena imati odmažuće emocije!
Postoji mjesto i vrijeme kada trebamo otkriti naše tajno zakopano srce. Ali ako predugo skrivamo mapu našeg blaga od dragih ljudi, ponekad i sami izgubimo mapu. Dragi ljudi su tu da podjele sa vama kako prijatne, tako i neprijatne emocije. Potrebna je hrabrost da pokažemo emocije.