Predgovor
Još od djetinjstva više sam živio u svojim mislima i nekim drugim navodno izmišljenim radostima, nego u stvarnom životu. Tvrdio bih da razgovaram sa životinjama i drvećem. Čitajući ovaj tekst sada, malo sam zabrinut za tog dječaka. Ali Bob Ross je rekao: Nema ništa loše u tome imati drvo za prijatelja. Ustvari, mislim da ne treba vjerovati čovjeku koji ne priča životinjama. Oduvijek sam bio zaljubljenik u dobru priču, bez obzira u kojem mediju je odigrana. Od dobrog filma, zanimljive knjige, intrigirajuće igrice, vikend crtića, pa sve do stihova pjesme u kojima se izgubim i iznova pronađem. Dio moje ličnosti se može pronaći u svakoj toj priči. Njihova pouka se može pronaći u meni. Dio koji prenosim na druge ljude kroz svoj rad, pa tako i preko ovih malih metafora.
Razmišljao sam da li da nakon svake metafore napišem situacije u kojima bi se mogla primijeniti ili vrste problema na koje se mogu oslikati. Prvobitno sam odbacio tu ideju. Smatram da ovaj potez ograničava čitaoca. Stavlja u kavez misli, što je upravo suprotno slobodno plutajućem revolucionarnom duhu metafora i mojoj misiji s ovom malom knjižicom. Svejedno, na nagovor prvih čitatelja na zadnjim stranicama ove male knjižice možete pronaći index pojmova koji vam može pomoći da razvrstate metafore, ako želite varati. Iako bih vam preporučio da ne stavljate plavu pticu u kavez.
Metafore treba da bezbrižno lete kao ptice, da evoluiraju kao Pokemoni u nešto novo, drugačije, snažnije i efikasnije. Tako i vas pozivam da prilagodite sebi i svom radu ove male metafore. Nemojte pokušavati da naučite spoljašnji redoslijed riječi, već unutrašnju suštinu. Rečenice koje sam napisao će veoma brzo napustiti vaš um, ali nadam se da će duh metafore ostati. Maya Angelou veoma mudro zaključuje: Ljudi će zaboraviti što ste rekli, zaboravit će i što ste učinili, ali nikad neće zaboraviti kako su se osjećali povodom vaših postupaka.
Kako?
Jasno ćete znati u kojim situacijama možete primijeniti neke metafore koje pročitate. Za neke druge biće potrebne apstraktne misli i desna hemisfera. Dozvolite mašti da se zaigra, zakopa i zajedno pronađite svoje značenje i idealno mjesto u vašem životu. Obećavam da se nećete pronaći u svakoj metafori. Neke će vam zvučati trivijalno, možda i malo otrcano. Međutim, kao i puzle ako se ne slažu sa jednom puzlicom, ne znači da nemaju svoje važno mjesto na slici. Pronađite svoje puzle u sljedećim stranicama. Dozvolite drugim igračima da potraže svoje puzlice. Vjerujem da svako može pronaći nešto za sebe.
Stihovi koji slijede bi se trebali polako konzumirati. Vjerujem da se mogu za par sati laganog čitanja pročitati. Idealno bi bilo, kada biste svaki dan po jednu metaforu čitali, da vam bude kao misao dana, kao hrana za vašu maštu. Dajte sebi vremena da se ono što pročitate slegne, možda čak i da primijenite pročitanu metaforu i doživljenu pouku, ako je to moguće. Zamislite da je sadržaj ove knjige kao kikiriki. Konzumirajte ga, ne kao oguljeni slani kikiriki u vrećici, već je prvo potrebno da ga zasadite, zalijevate, uberete, oljuštite, posolite i tek onda jedan pod jedan kikiriki da probate. Kada završite sa porcijom, slijedi nova tura. Edmund Burke, naglašava važnost refleksije pročitanog: Čitanje bez refleksije, je kao jesti bez žvakanja.
Veoma je važno na pravi način koristiti ove metaforice, pogotovo ako se služite sa njima u psihoterapiji. Najbolje bi bilo da se konsultujete svojim supervizorom. Potrebno je u malim paketićima dozirati klijentima, jednu do dvije po seansi. Kontekst je veoma važan. Naša pažnja je ograničena. U suprotnom neće biti efekta, čak i klijenti mogu steći pogrešan dojam šta je to zaista psihoterapija. Metafore su kao baklava, dodatak jelu, desert da malo zasladimo na kraju. Molim vas nemojte pojesti cijelu tepsiju baklave odjednom. Ne želim nositi vaš dijabetes na duši. Ne treba ni vama, ni meni to u životu.
Odakle?
Odakle mi ideje za ove metafore?! Dobar dio je spontano došao, lagano kucajući u sitnim satima. Primijetio sam da se kreativnost često prišulja i pokuca u sitnim jutarnjim satima, dok mislima zurimo u bijele zidove koje okružuje polutama. U miru i tišini znatiželje, prije prve pjesme ptica s tek nekom zrakom zore koja se nježno probija kroz prozor. Kroz vakuum mogu da osjetim taj blagi trzaj iz dubine koji me vuče za rukav, kao malo dijete koje želi skrenuti pažnju roditelja.
Sa druge strane, ponekad sam aktivno tražio metafore krajem oka dok bi hodao, trčao, plivao ili kuhao. Zadao sam zadatak mozgu da aktivno traži metaforice, kako u mojim mislima, tako i u svakodnevnoj okolini. Ponekad bi metafore pronašle mene, sa veoma čudnim smislom za ironiju i još čudnijim smislom za humor. Moram priznati nerijetko u veoma nezgodnim trenucima dok vozim, plivam ili trčim. Često bi me uhvatile nespremne, bez papira i olovke, tako da bih morao brzim zamahom ili korakom da trčim do najbliže bilježnice, dok misli nisu odlutale u nesvjesno. Jung navodi da zaboravljeno nije nikada izgubljeno. S vremena na vrijeme bi isplivale opet na površinu, ali sam svejedno naučio lekciju – ne odvajati se od papira i olovke.
Neke metaforice bi se same spustile niz misli na papir kroz par minuta. Dok bi se neke malo više tvrdoglave, danima vrtjele po mislima. Stidljivo odupirući da se pojave u svom punom obliku. Nisu se sve metafore rodile iz tišine. Iako je jedan dio zaista nastao časkanjem tišinom, jednako vrijedan je nastao u komunikaciji sa prijateljima, klijentima i edukantima studentima. Tokom razgovora sa prijateljima i lektorima metafore su imale vremena da sazru.
Zašto?
Većina navedenih metafora su originalne, produkt samoće i vriska mojih misli. Neke riječi su modifikovane, sa odgovarajućim priznanjem prvobitnom autoru, dok vjerujem da je određeni broj nesvjesni plagijat. Priče koje sam pokupio kroz hodnike, kasne razgovore, knjige ili neki film u pozadini, a da ni sam nisam svjestan da sam pogazio nečije teško stečene misli. Ovdje bih se usudio pitati, kako čovjek može posjedovati određeni redoslijed napisanih i izgovorenih riječi, pa tako i ovu malu knjižicu?! Sva pravila i zakoni su izmišljeni. Ljudi vole vjerovati da bilo šta mogu posjedovati na ovom svijetu. Ono što ne možemo ponijeti u grob, ne možemo nikada zapravo ni posjedovati na ovome svijetu. Walt Whitman je to mnogo ljepše opjevao: Ovo su zapravo misli svih ljudi iz svih vremena i zemalja, one nisu izvorno moje. Ako nisu vaše jednako koliko su moje, onda su ništa ili gotovo ništa…Ovo je trava što raste svuda gdje ima zemlje i gdje vode ima. Poezija na stranu, unaprijed se izvinjavam za potencijalni nesvjesni plagijat. Zamolio bih vas da mi skrenete pažnju ako (kada) ih pronađete, kako bih izbacio u narednom izdanju ili na odgovarajući način dao priznanje originalnom autoru.
Na ovu temu je pisao Karl Jung, u svojoj knjizi Čovjek i njegovi simboli. Jung je čitajući Ničeovu knjigu Tako je govorio Zaratustra primijetio odlomak koji iznimno podsjeća na jedan brodski dnevnik koji je Jung davno pročitao. Za ovu slučajnost je upitao Ničeovu sestru, sa obzirom da je Niče preminuo prije toga. Ona je zaista potvrdila da je Niče čitao isti brodski dnevnik, sa 11 godina. Oboje su bili uvjereni da Niče nije ni bio svjestan da je zapravo ukrao ovu priču. O ovom fenomenu Jung govori u okviru svoje hipoteze o kolektivnom nesvjesnom. Jung je oprostio Ničeu, ja vas molim da i vi meni oprostite za grijehe koje ni ne znam da sam počinio, a vjerovatno jesam. To je rizik koji treba prihvatiti svaka osoba koja se upusti u igru sa svojom (i/ili tuđom) maštom.
Šta?
Pažljiv čitalac će primijetiti da nisu samo metafore u ovoj knjižici. Tu i tamo se provukla neka alegorija, analogija, poređenje ili prosti zaključak, hipoteza i spoznaja. Nakon dugotrajnog druženja tokom pisanja, bilo mi ih je žao ostaviti usamljene u nekoj staroj bilježnici na polici. U drugom dijelu knjige, više o transformaciji ostalih stilski figura u metafore. Na ovaj način sam im malo produžio život, u nadi da će zajedno sa metaforama pronaći dom u nečijim mislima i srcu, te nastaviti zajedničko putovanje u domove i umove drugih ljudi u jednom novom obliku. Ovom prilikom vam se zahvaljujem što ste odvojili vrijeme da se družite sa mojim malim metaforama, ali isto tako sa mojim mislima.
U sljedećim stranicama pronaćete preko 100 metafora. Pažljivo oko će primijetiti utjecaj trećeg vala KBT-a, od REBT-a, ACT-a, CFT-a do DBT-a. Pristupi koji su dio moje profesionalne ličnosti. Možda ne izgleda tako, ali gotovo svaka metafora koju pročitate ima naučnu pozadinu i povezana je sa jednim od gore pomenutih naučno zasnovanih i dokazanih psihoterapijskih pristupa. Iz toga razloga se mogu koristiti u psihoterapiji, ali je ekstremno bitan kontekst. Za sve nejasnoće možete mi se lično javiti, rado ću objasniti dubinu i pozadinu. Ova knjiga je pisana da može služiti i kao alat samopomoći i mapa do samospozanje.
Metafore su mnogo više od prostih stihova na hartiji. Metafora je ton glasa, gesta, mimika i govor našeg tijela. Sve što je objašnjeno u prenesenom značenju. Prema Jungu, ljudi koliko god da su semantička bića, toliko su i simbolična. Metafore koje se prenose u vidu simbola, mogu ostaviti mnogo snažniji trag u našoj pažnji i pomoći nam na putu ličnog razvoja, te da svi zajedno lakše pronađemo i živimo naše vrijednosti. U okviru teoretskog dijela, pokušao sam da predstavim sažeti dosadašnji rad na ovu temu. Previše knjiga, premalo vremena.
Kome?
Moram biti iskren da sam često prilikom čitanja knjiga preskakao predgovor i odmah prelazio na glavno jelo, unutrašnju kremu. Kada sam počeo pisati knjige, shvatio sam da se duša pisca krije u prvim stranicama predgovora, kao tajno zakopano blago otkriveno samo strpljivom oku pažljivog putnika.
Prva knjiga koju sam napisao Prvi ABC Mladog Psihoterapeuta iz ove trilogije, je bila namijenjena gotovo isključivo za edukante sa kojim radim, ali isto tako za svaku osobu koja dijeli strast prema psihologiji. Ovu knjigu sam posvetio svojoj prošlosti, roditeljima svojih roditelja, osobe bez kojih sigurno ne bih bio ovdje gdje jesam. Osobe s kojima bih volio da sam proveo više zalazaka sunca. Problem je u tome što mi mislimo da imamo vremena.
Drugi nastavak trilogije Sada & Ovde Moja Prva Meditacija, je već bio za široku publiku, kako za moje učenike, tako i za klijente i svaku radoznalu dušu koja je željela da aktivno započne jednu novu aktivnost meditacije i upusti se na put pune svjesnosti. Malene riječi iz ove druge knjige su posvećene budućnosti, bratovoj djeci, nećaku i nećakinji.
Konačno završetak trilogije Male Metafore Velike Misli, posvećujem svojoj majci, koja me nikada nije sputavala u mojim fantazijama. Osoba koja nije postavljala barikade ispred mene, već mi je pomogla da pronađem način kako da srušim prepreke. U ovom dijelu se spaja moja prošlost, sadašnjost i budućnost. Hvala ti mama.
Tako je i ova knjiga namijenjena kako studenima edukantima u psihoterapiji, posvećenim klijentima, slučajnom strancu tako i podržavajućoj rodbini, vjernim prijateljima te svakom drugom strpljivom čitaocu. Hvala vam svima na podršci i povjerenju.
| Naziv knjige: | Male Metafore Velike Misli |
| Autor: | Ensad Miljković |
| Izdavač: | elis |
| Godina izdavanja: | 2021 |
| Broj stranica: | 344 |
| Tip uveza: | Meki uvez |
| Cijena: | 15 KM |
| Isječak knjige: | Preuzmi kratki isječak knjige |
| Naruči knjigu: | [email protected] |
Dva su se puta razilazila u šumi i ja odaberem onaj manje proputovan – i to je ono što je sve promijenilo.
Robert Frost