Ne možemo promijeniti ono što ne prihvatamo. Prvi korak svake promjene jeste prihvaćanje. Prihvaćanje da nešto trenutno ne funkcioniše u našem životu. Da se možda lažemo povodom nečega i dižemo branu koja će prije ili kasnije biti srušena. Da naš život ne ide u željenom pravcu. Ponekada ne znamo ni koji je to željeni pravac. Spoznati šta želimo u životu, čak ako to trenutno nije prisutno u našem životu je već pola dobivene bitke.
Rad na sebi može biti naporan i dosadan. Ponekada malo i toksičan. Umorni od lekcija života. Rad na sebi je ponekada je poput konzumiranje otrovne fugu ribe. Ako pravilno radimo, delikatesa, ako ne, može biti opasno. Kada pomislimo da smo se napokon popeli na vrh planine, dočeka nas novi izazov koji tek sada postaje vidljiv dok se probija iz magle s novim vrhom za osvajanje. Odmorite malo. U svakom trenutku možete stati. Ne morate da idete na sljedeći vrh. Ne morate ovaj mjesec upisati se u teretanu. Možete tu kampirati koliko god želite, pa čak i ostati do kraja života. Mala tajna, izazovi nikada ne prestaju, tako ako vam je dovoljno tu gdje jeste, samo ostanite. Godina je bila teška. Odmorite, zaslužili ste.
Ako mi ne znamo sebi priuštiti odmor, naše tijelo će to uraditi za nas, s kamatama. Pustite neku lofi muziku, deka umivena lenorom, topli napitak i zagrlite svoju tugu. Istinsku sreću ćemo cijeniti upravo zbog ovakvih trenutaka. Biće vremena i prilike da budete sretni, a danas se družite svojom tugom. Paradoks je upravo u tome kada prihvatimo tamo gdje jesmo, kada jasno osjetimo tlo pod nogama, onda ćemo jasnije vidjeti sljedeći korak, koji god to korak bio. Nova godina ne mora da bude novi ti, dovoljno je da budeš samo ti…
Pročitajte ostale postove na blogu: www.elis.ba/blog
Ensad Miljković RE&KBT Psihoterapeut & Supervizor
Ugovorite termin online psihoterapije: [email protected]