Ne znam za vas, ali meni je ova godina proletjela kao i mnoge druge. Kao djeca, imamo osjećaj da vrijeme sporije prolazi zbog stalnih novih iskustava, dok u odraslom dobu godine postaju jedan dugi dan. Rutina donosi stabilnost, ali i osjećaj deja vu. Ako je sve isto, šta je uopšte posebno?
U svojoj knjizi The Burnout Society (Društvo sagorijevanja), filozof Byung-Chul Han analizira kako savremeni sistem pretvara pojedince u “poduzetnike samih sebe” – radnike i poslodavce u jednom. Oni su zarobljeni u neprekidnom ciklusu rada i samopoboljšanja, gdje čak i odmor postaje još jedna obaveza i stavka u kalendaru. Ponekad osjećam da i moje trčanje, koje bi trebalo biti moj ventil, postaje samo još jedna stavka u pretrpanom rasporedu. Ako nema prostora za disanje, sve prolazi brzo i neprimjetno.
Današnje društvo glorifikuje neprestanu produktivnost, što vodi do iscrpljenosti, depresije i sindroma sagorijevanja (burnout). Han ističe kako nas stalna afirmacija, optimizam i pritisak da budemo “najbolja verzija sebe” paradoksalno guraju prema autodestrukciji. U toj trci za postignućima, ljudi gube osjećaj smisla, ali i duboke međuljudske veze.
Osvrnuvši se na godinu iza nas, pitam se gdje su nestali oni trenuci mira i tišine – oni kada stvarno osjećamo život. Zaboravljamo da osjetimo pravu dosadu, koja je, u suštini, ultimativna mentalna relaksacija. Dani jednostavno ispare u vrtlogu obaveza i planova. Vrijeme se stopilo u niz aktivnosti, bez prostora za refleksiju. Tehnologija, umjesto da olakša naš život, često ga ubrzava, dok nas društvene mreže, umjesto povezivanja, udaljavaju od onoga što je stvarno važno. Od zvuka notifikacija, ne čujemo niti naš unutrašnji sat niti kompas. Naša mentalna memorija postaje pretrpana nepotrebnim spamom.
Hanova analiza nije samo kritika savremenog društva, već i poziv na promjenu. Predlaže sporiji, refleksivniji način života. Kreativna aktivacija dolazi tek nakon adekvatne inaktivacije. Istina, posao i rad su neophodni, ali ključno je pitati se: koliko je dovoljno? Trebamo li zaista najnoviju spravicu, još jednu obavezu ili još jedan ispunjeni cilj?
Možda je rješenje u tome da usporimo i isključimo autopilot. Da budemo prisutni, čak i u najjednostavnijim trenucima – dok šetamo, jedemo ili razgovaramo s dragim osobama. Povratak sebi, prirodi i sadašnjem trenutku nije luksuz, već način da osjetimo život. Han nas podsjeća da je refleksija ključ za autentičnost i smisao, jer samo kada stanemo i oslušnemo sebe, možemo pronaći put ka životu koji nije samo brz, već i ispunjen.
Pročitajte ostale postove na blogu: www.elis.ba/blog
Ensad Miljković RE&KBT Psihoterapeut & Supervizor
Ugovorite termin online psihoterapije: [email protected]