Otkriću vam jednu tajnu. Niko ne može čitati misli, čak ni psiholozi. Obrazovanje i iskustvo može pomoći da budemo intuitivni. Dugogodišnji suživot sa prijateljem ili partnerom može povećati šansu da pretpostavimo šta druga osoba misli, ali to nikad ne znači da sa sigurnošću možemo znati šta se dešava u njegovom ili njezinom umu. Iako su ljudi socijalna bića, volimo svoju privatnost i neke stvari zadržimo za sebe.
Čitanje misli je jedna od veoma čestih 
greški u mišljenju koja stvara konflikt u komunikaciji. Vjerujte ne biste mi vjerovali koliko sam puta u terapijskom radu čuo rečenicu (može se odnositi na oba spola): 
“Ja ne želim da mu to kažem, on mora sam shvatiti da ja to želim (ili da mi je važno) i samim time da to uradi zato što on želi, a ne zato što sam mu ja to rekla
“
U prijevodu ovo znači da pročita naše misli. Osoba ostaje u stanju odmažućih emocija, često sa dodatnim disfunkcionalnim ponašanjem kao što je durenje, mentalne igrice, osveta, povlačenje, galama i slično. Nerijetko se desi da druga strana ne razumije o čemu se tačno radi u tom trenutku.
Jedan od razloga zašto čvrsto držimo ovu misao jeste sljedeće uvjerenje: “Ako je istinski odnos (partnerski, prijateljski ili nešto treće), druga osoba me mora totalno razumjeti, uvijek i stalno, čak ako je to ne kažem direktno (pogotovo ako je baš očigledno i nije prvi put)”
Ovo uvjerenje je totalna glupost i odličan recept za problem u bilo kojem odnosu. Nastavite držati ovo uvjerenje i obećavam da ćete prije ili kasnije, fizički ili psihički ostati bez te osobe. Čak ako vama u glavi izgleda očigledno, ne znači da je i drugoj strani.