“Mislim da je glavni zaključak našeg rada to što sam ranije bila uvjerena da anksioznost mora potpuno nestati prije nego što se počnem izlagati.”
Ovim riječima klijentica je započela seansu. I nije jedina. Mnogi od nas vjeruju da, prije nego što se približimo onome što nam je važno, moramo biti potpuno spremni – bez straha, bez sumnji, potpuno motivisani. Realnost je, međutim, suprotna.
Anksioznost ne nestaje prije nego što preduzmemo akciju. Ona se smanjuje i mijenja tek kada uđemo u iskustvo i shvatimo da možemo podnijeti nelagodu. Kada shvatimo da se zapravo plašimo rečenica u našoj glavi, riječi u našoj glavi, slova u našoj glavi, simbola u našoj glavi. Ako je barem jedna osoba to već uradila, znači da je moguće. A ponekad možemo biti i prvi na vrhu planine. Što više izbjegavamo ono što nas plaši, to više učvršćujemo uvjerenje da nismo sposobni da se nosimo s tim.
Pozovi onu zelenooku djevojku na kafu, čak i ako ti se ruke tresu dok kuckaš poruku. Ponesi sa sobom misao da te možda neće prihvatiti, pa čak i da bi te mogla ismijati. Pošalji aplikaciju za posao, iako misliš da je sve štela. Ponesi misao da nema nafake za tebe. Izađi na pozornicu i održi prezentaciju, iako ti srce ubrzano kuca prije samog početka. Ponesi misao da ćeš se osramotiti. Uputi se na ono putovanje, iako nisi siguran da li si spreman. Ponesi misao da se nećeš snaći i da ćeš se izgubiti.
Intelektualnom spoznajom možemo doći samo do jedne tačke. Dalje možemo učiti samo iskustveno. Razmišljanje, analiza i priprema imaju svoje mjesto, ali u nekom trenutku jedini način da zaista učimo i rastemo jeste da napravimo korak u nepoznato.
Nećemo nikada biti potpuno spremni. I ne moramo niti biti…
Ensad Miljković RE&KBT Psihoterapeut & Supervizor
Ugovorite termin online psihoterapije: [email protected]
Psihoterapija uživo: Sarajevo