Naše misli često su divlji vjetar koji ne možemo ukrotiti, ali slušati i povinovati se nisu jedno te isto. Naš um je nalik autoputu prepunom brzih prolaznika, uzburkanim, neprekidnim strujanjem.
Neugodne misli nisu naši neprijatelji; u njima, poput skrivenih bisera u školjki, često počivaju naše zatomljene vrijednosti. Jedna od tajni života leži u tome da pažljivo osluškujemo šta prolazi kroz naše misli, ali da ne poskočimo na svaki poziv. Učimo posmatrati, na distanci, s mirnoćom.
Ako nismo dovoljno svjesni, te misli mogu stvoriti pustoš u našem svijetu, poput trojanskog konja koji ulazi na vrata naše duše. Ali mi smo oni koji otvaraju kapiju. Ne moramo otvoriti vrata svaki put kada čujemo kucanje.
Čuti – ali ne uvijek djelovati!
Čuti – ali ne uvijek poslušati!
Pročitajte ostale postove na blogu: www.elis.ba/blog
Ensad Miljković RE&KBT Psihoterapeut & Supervizor
Ugovorite termin online psihoterapije: [email protected]