Kada mi se klijenti jave porukom: „Oprostite, ali da li i dalje radite“? U tom trenutku znam da sam počinio jedan od najvećih poslovnih grijeha, marketing apstenciju. Vidim da je prošlo nekoliko mjeseci od moje posljednje objave. Oni koji me poznaju znaju da ovo nije ništa neobično za mene, ali veoma loše za posao i promociju. Stvaram po emocijama, a ne nužno razumom, još jedan od smrtnih grijeha marketinga. Često se našalim da funkcionišem po manično-depresivnom obrascu. U „maničnim“ epizodama stvaram nove sadržaje i projekte, a kada me poklopi „depresivni“ ciklus prosto se trudim da držim glavu iznad vode. Nešto se slično desilo ove godine. Rad na sebi može biti ponekada zamoran, pa čak i toksičan!
Radom na sebi i pogledom unutra postajemo svjesni šta sve trebamo uraditi i promijeniti u našem životu, kako bismo dostigli ono što želimo ili mislimo da želimo ili smo se uvjerili da želimo. Znao sam da trebam opet početi usavršavati drugi strani jezik. Napokon sam krenuo punim elanom. Na putu do posla bih učio jezik u autu, na treningu i u povratku bi uvijek pronašao vrijeme za novu lekciju između serija. Potrudio bih se da pronađem prevod na francuskom jeziku ako gledam neki novi film ili seriju. Sve je izgledalo da ide kao po loju. Novi jezik nije problem sam od sebe, ako ne ometa druge aktivnosti i tu napetost polako počinje rasti (Napetost 20%+). Dodatni problem što rijetko radim stvari polovično, već se često posvetim do opsesije, što ima i prednosti i mane (Napetost 25%+).
Ali, problem nije samo u jeziku. Izazovi na primarnom poslu, putovanje od nekoliko sati dnevno i neke nove promjene isto uzimaju dio svoje radne memorije (Napetost 30%). Mora se održavati kondicija i zdrava ishrana, ali kada i to postane stavka u svakom danu, voda polako dolazi do grla, ugoda isto dobiva novu boju (Napetost 40%+). Sa primarnog posla na sekundarni, sa dnevnog na noćni posao kako ih volim zvati. Koliko god volim raditi psihoterapiju i supervizije i maksimalno se posvetim svakoj osobi, ipak isto traži dodatnu dozu energije (Napetost 50%+). Vrijeme i aktivnosti sam slagao poput kockica, ali što je manje prostora između aktivnosti, pritisak je bio veći, teže je bilo disati (Napetost 60%+), svaki dan bi postajao kopija prethodnog dana, samo sa pojačanim otkucajima srca (Napetost 65%+).
Više od pola energije je već potrošeno, ali rad na sebi ne smije stati, navodno je to cjeloživotno učenje! A nismo došli ni do glavnog stresora. Tamo gdje počinje doktorat, tu prestaje socijalni život (Napetost 80%+). Tu i tamo sam sebi priuštio i komadić sreće i ugode (Napetost 70%-), ali kao što inače biva, sve što nam stavi osmijeh na lice, može jednako brzo i nestati i iskliznuti iz ruku i iza sebe ostaviti jednu ogromnu prazninu, mač sa dvije oštrice (Napetost 90%+). Ne treba nikada žaliti za stvarima koje su nam stavile osmijeh na lice, ali put povratka može biti dug i naporan. Volim se našaliti i reći da srećom što nemam porodicu, jer bi me sigurno ostavili do sada.
Pokušavao sam se uvjeriti da imam kontrolu i da je sve normalno. Pokušavao sam se uvjeriti da žrtvujem ono što sam danas, za ono što ću postati. Pokušavao sam se uvjeriti da samo još malo trebam izdržati i da ću do ljeta sve posložiti. Pokušavao sam se uvjeriti da je normalno ustati prije zore i da je to nuspojava života. Pokušavao sam se uvjeriti da je normalno se izgalamiti na kolege ili ukućane koji nisu to zaslužili. Sve je to normalno, govorio sam sebi, bolje reći uvjeravao sam sebe, odnosno lagao sam sebe.
Napetost je polako rasla (Napetost 95%+), a ja sam se pokušao uvjeriti u novu realnost. I onda, kako to inače biva, nije bilo potrebno puno kapi da preliju čašu. Možda sam se malo precijenio. Kapi su došle jedna za drugom, u paketu, iz svake oblasti pomalo, jedna po jedna vrijednost je bila ugrožena, poput kordinisanog napada. Život često ima čudan smisao za humor. Jedan triger za drugim, poput eksera koji zakucavaju kovčeg prije nego nas bace na otvoreno more.
Mozak je završio u magli, racionalne misli su dobile zabranu da pristupe kontrolnoj ploči uma. Izolovano, svaki triger je podnošljiv, zajedno, to je već izazov. Na malo teži način sam shvatio da ništa ne moram uraditi. Ne moram u roku završiti doktorat i sada znam da sigurno neću! Ne moram uzeti onu novu sjajnu ponuđenu ponudu za posao! Ne moram kroz godinu dana naučiti francuski jezik, i sada znam da sigurno neću! Ne moram imati savršeno tijelo do kraja godine i sada znam da sigurno neću (vjerovatno niti iduće godine ili one tamo)! Ne moram ništa!
Depersonalizacija, cinizam i emocionalna iscrpljenost su tri glavna znaka sagorijevanja. Vidio sam znakove, ogromne crvene zastave veličine jedra, ali u istom trenutku sam ih ignorisao, vjerujući da sam jači od njih i da je to samo za obične smrtnike, ne za savršene psihoterapeute sa nekoliko dodatnih prefiksa i sufiksa! Malo sam se precijenio, izgleda sam ipak samo smrtnik, izgleda sam ponekada bio malo licemjeran prema svojim klijentima kojima bih prodavao isti savršeni recept. Možda sam više sebe uvjeravao, nego njih. Nije bio potpuni burmut, ostalo je još malo kremena, tako da sam mogao i dalje biti relativno dobro funkcionalan barem u poslu. Naprotiv, pogotovo rad sa ljudima mi je bio jedan vid stepenica koje su mi pomogle da malo se izdignem iz magle.
Dosta aktivnosti sam pauzirao (Napetost 30%-). Kada mi ne kažemo NE, naše tijelo to uradi za nas! Redam prioritete, pomalo radim, pomalo odmaram, trudim se družiti dragim ljudima i spremam za nove bitke onda kada i ako budem spreman. Volio bih reći da sam naučio lekciju i da mi se ovo nikada neće desiti, ali mislim da bi to bila još jedna laž. Ono što mogu reći da ću pokušati, pokušati gledati na život kao maraton, a ne sprint. Rad na sebi može da traje cijeli život, ali ne pod svaku cijenu! Svi imamo uspone i padove. Tako znamo da smo živi, poput otkucaja srca na EKG mašini. Ništa ne moramo!
Tako da odgovorim na prvo pitanje, tu sam, nisam nigdje ni otišao. Ako želite radite sa jednim psihoterapeutom koji je napravio jako mnogo grešaka u životu i napraviće ih još toliko do kraja života, slobodno se javite, tu sam za vas. Ako želite savršenog psihoterapeuta, onda ste na pogrešnom mjestu! Ovdje je prosto jedna relativno otvorena i autentična duša koja pokušava pronaći smisao u ovom neredu zvani život, i ponekada prosto pomogne nekome u životu. Ponekada i ne uspije pomoći, ali ne znači da neka druga osoba neće moći pomoći.
Ensad Miljković RE&KBT Psihoterapeut & Supervizor
Ugovorite termin online psihoterapije: [email protected]
Naručite knjige – 15KM + poštarina:
1.Prvi ABC Mladog Psihoterapeuta
2.Sada & Ovde Moja Prva Meditacija
3.Male Metafore Velike Misli